Da bi mogao zivjeti, djelovati i stvarati u Istanbulu, moras se dobro spremiti za birokraciju i salteruse! Doduse, mozda sam se ja malo odvikla pa mi je sad sve problem: u Bratislaviji je to sve radio neko drugi, za mene.. Ovdje je ipak malo drugacije :) moram ja..
shvatila sam da prodavac jeftinih rejbanki na ulici bolje prica engleski nego sluzbenica u banci, lakse s njim na zelenu granu :)
U istanbulu nije lako naci stan, to vec znamo.. Kako izabrati dio grada, kako se povezati s javnim prevozom, kakav je kraj, sigurnost, milion stvari o kojima treba razmisljati.. Ali kad ga vec i nadjes, nove muke pocinju..
Ovdje moras na svoje ime registrirati sve rezije koje hoces koristiti: hoces struju, pravac u neku firmu, dobar dan - dobar dan, evo papiri, evo novci! Svaka takva firma trazi i depozit, ne moze se desiti da malo odes, a da si im ostao duzan! Ne, ne! I tako onda obilazis razne kancelarije na raznim adresama.. Poslije trece, pitas se da li meni stvarno treba gas, mozda mi je bolje da se zimus malo bolje obucem kad sam u kuci, a i zdravije je spavati u malo hladnijem prostoru :)
Shvatila sam da kad hocu da se osjecam kao kod kuce, treba da odem u Ikea :) Danas sam na trenutak imala osjecaj da sam u Bratislavi i da je sve ok :). Uzivala u dobro poznatom i sigurnom prostoru Ikee :)
Poslije ovoliko vremena u hotelima, imam osjecaj da sam na losem godisnjem odmoru koji se nekako otegao, a ja bih bas da idem kuci!?!!!
Sutra ce biti moja cetvrta nedjelja (dan) u Istanbulu!! I cini mi se da je brzo proslo, dosta konfuzno i zbrkano, ali izgleda da sve dobija oblik i znacenje! Dani su najcesce prolazili u bjesomucnoj potrazi za stanom.. Niti malo lak zadatak! Toliko mnogo skupih stanova, toliko mnogo losih stanova za puno para, toliko malo pristojnih stanova za pristojnu cijenu :( Na momente sam gubila optimizam da cu ikad naci nesto sto je pristojno,a koje cu moci platiti! Jos uvijek sam u hotelu, ali postoji svijetlo na kraju tunela :) Nasla sam ga, woohoo!!!
Blizu je buduce kancelarije, a daleko od trenutne! Sutra idem da utrdim prevoze i vrijeme koje ce mi trebati da stignem do trenutne kancelarije jer to ce biti putanja slijedecih nekoliko mjeseci! Kazu da ce nova kanc biti oko Nove godine, treba naci najkraci i najlaksi put :) Javni prevoz nije skup, metro je cist i pouzdan, tramvaj cest i natrpan! Jedino sto se bas stanice ne poklapaju pa najcesce moras malo hodati ili koristiti tzv funicular koji brzo spaja 2 tacke (dva prevoza)! Simpaticno! Bus opciju jos uvijek nisam probala, a gledam da i ne probam jer su guzve velike i dosta se ceka, sto kolone i guzve, sto semafori! Taxi je opcija, ali su taxisti najcesce spremni da te zeznu, ili taximetar koji luduje ili voznja bez kraja! Ja sam u jednom zaglavila 45 minuta prosle sedmice, ali smo izgladlili nesporazum pa sam platila 10 TL (oko 3,5 eura) koliko je voznja zapravo trebala kostati! Ne moze im se vjerovati, ali svakako, da ne generaliziram, ima ih i normalnih :) Eh da, i nema svercovanja u gradskom prevozu, nemas kartu ili zeton, ne mozes da udjes na stanicu:) nema nadrndanih kontrolora ni neugodnih situacija :)
Istanbul, jedna prica...
Danas je 8 dana kako sam dosla! Iza sebe sam ostavila deceniju dugu pricu, drugi svijet! Mozda sam malo sjetna, nije lako iz jedne sigurnosti i napokon uspostavljene ravnoteze odjednom preci u haos! A haos vlada, u kancelariji, na ulici, svuda! Nedostaje mi dosadna svakodnevnica uspavane Bratislave! Ali, sta je tu je, nazad se ne moze! A valjda i ne treba, i ponavljam sebi, zivot je da se ide naprijed, a ne nazad! Ne okreci se sine :)
Istanbul docekuje goste suncan, i uzurban! Nije vazno da li je vikend ili radni dan, svuda guzva i ljudi, ljudi .. Turisti s kamerama oko vrata i mapama u rukama, domacice s vrecicama, grupe muskaraca koje stoje i vjerovatno bistre politiku i sinocne reziltate sa svjetskog prvenstva! Ljudi na sve strane!
Turci voze kao ludi, niko nece stati da propusti pjesaka, a semafor ne znaci puno! Prelazak preko ceste, semafor ili ne, pjesacki prelaz ili ne, predstavlja pravi uspjeh! Opreza nikad dosta.
Ogroman je ovo grad, kazu 15 miliona ljudi. Agencija nam je organizirala tzv orientation tour tako da smo mogli da vidimo gdje traziti stan, a gdje ne, i stanje na ulicama i guzve, i gdje pojesti dobru ribu na Bosforu :) Trazenje stana je posebna muka. A cijene tek, sve sto valja i kosta u hiljadama dolara, shvatila sam da cu od sada raditi samo za stanove: jedan da otplatim, a u drugom da zivim :( valjda ce nesto ostati i za zivot!!
Za sad imam ideju u kojem dijelu grada bih htjela zivjeti, i to je napredak. Nista, doduse, od gostinjske sobe.. Gosti ce i dalje spavati u dnevnoj sobi :) Ali nije ni to najgore..
Kad radis za UN, onda te tvoj vlastiti Security team toliko isprepada da se pitas sta ja ovdje radim, i sta meni sve ovo treba!??! Opasnost vreba sa svih strana: ako te ne prebiju na demonstracijama, opljackace te na ulici i provaliti u stan, koji ce izgoriti u pozaru, a onda ce ga potres srusiti, a jos ce te i taksista prevariti vozajuci te okolo naokolo pa ce jos i taksimetar da te dokrajci!!
Ja sam isprepadana..
Ali ima i terapija, postoje divni, veliki shopping malls gdje se svaka tuga lako lijeci, ja sam jucer u jednom provela nekoliko sati i odmah mi je bilo bolje :) Par vrecica u ruci, kao kafetin protiv bolova :) Istanbul je moderan grad, ima sve sto covjeku treba, svi svjetski brendovi su tu, sve! Ali tradicija se vidi na svakom koraku, zene tradicionalno obucene, dzamije..vrlo ineresantan spoj tradicije i modernog zivota, ulicnih prodavaca jeftinih gluposti, sjajnih prodavnica svjetskih imena! Cini mi se da ovdje stvarno svako moze naci svoje mjesto! Nadam se da ce se i moje uskoro naci/pokazati! Mozda cu ja naci njega, a mozda ce ono naci mene, za sad se jos trazimo, upoznajemo, istrazujemo!
Powered by blog.rs
